Bečko Novo Mjesto, 27. travnja 2014. godine
Objavljeno: 02.05.2014
Na poziv Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji, malo izaslanstvo iz Ribnika koje je predvodio načelnik Općine Ribnik Željko Car te Ivan Car pridružilo se obilježavanju 343 obljetnice pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu. Kao što je poznato, Ribnik je gotovo 300 godina bio Zrinsko- Frankopanski grad.
Obilježavanje je organiziralo Veleposlanstvo i Družba „Braća hrvatskog zmaja“ - Zmajski stolovi Čakovec i Karlovac i bilo je sat povijesti, domoljublja, ponosa i dostojanstva.
Veleposlanstvo je predvodio veleposlanik Gordan Bakota te dr. sc. Zdenka Weber, ministar savjetnik za kulturu, Međimursku županiju župan Matija Posavec i dožupanica Sandra Herman, predsjedništvo Udruge općina RH, predsjednik Đuro Bukvić, Zmajski stol u Čakovcu i Karlovcu Marijan Ramušćak, Bruno Kendjel i Ico Sertić. Tu su još bili predstavnici Matice Hrvatske te Hrvati iz Austrije i Gradišća.
Šarena kolona predvođena hrvatskom zastavom i povijesnim postrojbama, krenula je prema grobu naših Velikana, vođa i mučenika, koji se nalazi na samom kraju groblja, a iz kojeg su kosti 1919 g. prenesene u Zagrebačku katedralu.
Na grob su položeni vijenci, zapaljene svijeće, održani govori i kratka molitva.
„Zrinski i Frankopan su izraz povijesne istine i neprolaznog sjećanja na velikane hrvatske povijesti koji su utrli put stvaranju današnje samostalne i europske Hrvatske“, rekao je hrvatski veleposlanik u Austriji Gordan Bakota.
Nakon toga posjećen je trg gdje su Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu 30. travnja 1671 g. u 9 sati odsječene glave.Ponovno su položeni vijenac i zapaljenje svijeće.
„Svi moramo biti svjesni da ništa ne počinje s nama, a i da s nama ništa ne završava. Poznavanje nacionalne povijesti osnovni je preduvjet kvalitetnog planiranja budućnosti“. – istaknuo je međimurski župan Matija Posavec.
Ispred crkve u Bečkom Novom Mjestu članovi KUD-a Belica iz Međimurja izveli su program, a kod ploče na vanjskom zidu crkve zapaljene su svijeće i održani govori. Na ploči koju zovu i „ploča srama“ između ostalog na latinskom i njemačkom piše „ da je slijepac vodio slijepca i da su takovi završili u grobu“. To je ujedno prvo mjesto gdje su sahranjeni, drugo mjesto ukopa bila je kapelica u neposrednoj blizini crkve, a treće spomenuto mjesno groblje.
Sv. Misa zadušnica, koju je predvodio vlč. Antun Hoblaj iz Preloga održana je u crkvi.
Iz Karlovačke županije ovom događaju bili su nazočni osim spomenutih iz Zmajskog stola Karlovac, pripadnici Karlovačkog počasnog voda predvođeni Dubravkom Halovanićem, Karlovačka građanska garda, KUD Zadobarje, novinari Josip Grdina i Antonia Barac te predstavnici Općine Ribnik.
I na kraju nešto o uzrocima i posljedicama ovog događaja.
Uzroci Zrinsko Frankopanske urote koja je završila smaknućem u Bečkom Novom Mjestu leže u „prepuštanju Hrvata samih sebi“, bez volje da im se pomogne, te da se oslabljena turska sila odbaci na rub carstva, kako bi se naš narod napokon mogao razvijati i napredovati. Dok su Hrvati pod udarom turske sablje, taj se svijet u miru izgrađuje. Zrinski i Frankopani pokušavaju sklopiti savez prvo sa Francuzima, a kasnije i sa Turcima,dok Križanić izlaz vidi u sveslavenskom savezu koji bi predvodila Rusija.
Posljedice smaknuća bile su strašne. Zrinski i Frankopani u jednoj ruci držali su britki mač, a u drugoj pero. Bili su hrabri ratnici, oštroumni pjesnici i ideolozi, promišljali su našu budućnost i bili istinski vođe. Bruno Kendjel iz Zmajskog stola Karlovac na grobu Velikana između ostalog je rekao „ da je njihovim obezglavljenjem obezglavljen i hrvatski narod“.
Svi njihovi posjedi i gradovi pa i Ribnik temeljito su opljačkani, a Petrova supruga, heroina i pjesnikinja Katarina Zrinski internirana je u samostan u Grazu. Smaknuće je imalo dugotrajne i teške posljedice na gospodarsko-politički život hrvatskog naroda, jer kako piše u nastavku „sramne ploče“ „tko će biti protiv Boga i cara završiti će tako“.
Vratili smo se kući puni dojmova i dubokih utisaka , svjesni kako je bio dug i težak put do slobode. Taj put krvlju su ispisale generacije Hrvata koji su sanjali slobodu i hrvatsku državnost, a Zrinski i Frankopani svima su bili uzor.Isti san sanjao je i naš Juraj Križanić koji je bio njihov suvremenik, i čiji je život igrom sudbine 1683 g. završio gotovo na istom mjestu, u Beču.
I na kraju reći ću što me pitao jedan Austrijanac koji nas je vidio na trgu pogubljenja: „ Zašto vi dolazite ovdje 400 godina poslije tog događaja“ ?
Odgovorio sam mu: „To su bili naši Velikani. Oni to zaslužuju“!
Napisao: Željko Car, snimio i fotografirao Ivan Car
{gallery}novosti/2014/05/becko-novo-mjesto-27-travnja-2014-godine{/gallery}